Ova džamija se nalazi u kompleksu Behram-begove medrese, u tuzlanskom naselju Irac, u Behram-begovoj ulici br.1. Koliko je poznato, ovo je prva džamija sagrađena u ovom dijelu Tuzle. Njena gradnja započeta je krajem 1997. godine, a radno otvorena 1999. godine. Svojim izgledom i izuzetnom arhitektonskom izvedbom predstavlja pravu rijetkost na bosanskohercegovačkim prostorima.

Pored učenicima i zaposlenicima Medrese, džamija služi i mještanima tuzlanskih naselja: Irac, Batva, Paša Bunar i dijela Moluhe. U njoj se redovno obavljaju svi dnevni i ostali propisani namazi. Džamija je projektirana unutar postojećeg kompleksa Behram-begove medrese, između internata za učenike, objekta za nastavu s upravom i fiskulturnom dvoranom. Džamija ima dva neovisna ulaza, jedan za muškarce s jugoistočne strane, a drugi za žene sa jugozapadne, suprotne strane objekta.  U glavnom prostoru i na mahfilu može klanjati 550 vjernika, a u ulaznom holu još 250, a ljeti još 300 osoba u dvorištu. Posebna pažnja posvećena je postepenom doživljaju pojedinih dijelova džamije, od dolaženja preko stepeništa i pristupnih rampi, prolaza kroz razne vjetrobrane i glavni hol, pa sve do glavnog prostora za klanjanje s mihrabom, kao i centralnim mjestom u džamiji. Također je studiozno razmatran efekat dnevnog i vještačkog svjetla, tako da će različito godišnje doba znatno uticati na doživljavanje pojedinih dijelova džamije. Kako unutrašnjost, tako i vanjski dio cijelosti prekriven je bijelom bojom. Na zidove se naslanja četverovodna kupola s nosivim lučnim gredama od lameliranog drveta, koje u kombinaciji s čeličnim sajlama, utječu na smanjenje poprečnih presjeka glavnih konstruktivnih elemenata. Između zidova i krovne kupole je staklena površina, čime je ostvaren izuzetan efekat dnevne osvijetljenosti džamijskog prostora. Ujedno, navedena staklena površina oslobađa kupolu od zidova tako da se formira utisak njene hladnoće i transparentnosti prema njemu. Po podnoj površini džamije je položen bijeli itison s ugrasnim vegetativno-ornamentalnim detaljima u geometrijskim formama, koji su u funkciji pravilnog formiranja safova za vrijeme obavljanja namaza. Po potrebi, džamijski prostor može se organizirati i u amfiteatarske svrhe. Munara je projektirana kao samostalni objekat i ima cilindračni oblik, koji simbolizira zaoštrenu olovku.

Svi imamski-hatibski poslovi u ovoj džamiji, u organizacijskom smislu, usaglašavaju se s Medžlisom Islamske zajednice Tuzla. Mujezinsku dužnost obavljaju učenici Medrese, koje na tu dužnost raspoređuje direktor, po prijedlogu profesora Kiraeta u Medresi. Pored onih koji imaju izražene glasovne mogućnosti, na ovu dužnost se biraju učenici s visokim stepenom odgovornošću i moralnim vrijednostima. Mektepska nastava se održava se održava u vakufskom objektu u komplesku Medrese od 2009. godine. Interesantno je napomenuti da djeca dolaze u ovaj mekteb iz raznih tuzlanskih četvrti.

(Informacije o džematu su preuzete iz Monografije Tuzlanski džemati, autora Šefke Sulejmanovića - Tuzla 2016. godine)